Sad
Bog upokojeni truli iznad, među oblacima,
Cedi se gnoj svih zemaljskih grehova,
Kapi padaju na tlo, i niču stene,
Stene velike i male, svaka sa posvetom,
Na svakoj urezana lica, i na svakoj ogledalo,
Zemljotresi, oluje, sve u isto vreme,
Svet se raspad oko nas,
Dok mi gledamo u svoje odraze neizainteresovani.
Нема коментара:
Постави коментар