Libela
Mirišemo na prazninu i nezadovljsto
Idemo uskom bodljikavom cestom.
Idem sam, jer ti si skrenula negde,
Sigurno si na boljem mesto sad.
Koračam preko trnja, kroz mrak ili prejako svetlo
Ništa ne valja, ne valjam ni ja,
U svom tom kovitlacu istrulelih nadanja i besmislenih želja,
Sa staze koja mi seče stopala i volju, nisam se sklonio,
I dalje, pognute glave putujem uporno...
Nakrivljenim svetom, libele skršene...
Нема коментара:
Постави коментар